Uvjerena sam da je za Božić najteže izdržati sve proslave. Mi smo tako u NARu već u ponedjeljak imali božićnu zabavu. Sjajna ideja za proslavu prvog radnog dana u tjednu, a u utorak su već počeli pristizati upiti za odmor. Prednost međunarodnih tvrtki je ta što možete isprobati delicije iz različitih zemalja. Tako je kod nas bilo proglašeno multikulturalno gastro natjecanje. Na primjer, u Ukrajini je tradicionalna salata od cvjekle, koja se može rezati nožem kao torta. S obzirom na to da je prošle godine pobjedio kolač od mrkve, salata od cvjekle je ovoň puta bila žestok kandidat za pobjednika. Na kraju su ipak pobjedili čokoladni kolači s maslacem od kikirikija. Čini se da bi Galuszkovi beskompromisno branili pobjedničku titulu čak i sa praznim kroasanom. U utorak su svi bili pod utiscima od prethodnog dana, a u srijedu smo dobili još jedan razlog za slavlje – naša Lenička je na svoj rođendan rodila dva najljepša poklona, bliznakinje Viktorku i Karolinku! Karolinka je nešto manja, a Viktorka više plače. Lenka kaže da je u srijedu spavala cijela dva sata, tako da je sve u redu. Sretna obitelj, a i mi sa njima. U četvrtak nam je ravnatelj bio u bolnici, imao je operaciju noge. Pošto dobar ravnatelj zna apsolutno sve, savjetovao je liječnike kako najbolje treba obaviti operaciju. To je bio dobar plan, gazda je postao omiljen na odeljenju i već sutradan su ga pustili doma, a vjerojatno su to i proslavili :-). U petak je protekao NARov squash turnir. Izgleda da u NARu pobjeđuju uvjek isti, pa je turnir već peti put osvojio Lukaš Vyskočil. Prije natjecanja je sugerirao da bi nagrada trebao biti pehar, koji bi svake godine išao pobjedniku. U praksi to znači da bi se pehar lijepo smjestio na Vyskočilovoj polici – vjerovatno zauvijek. FOTO i FOTO. Hanička nije bila na turniru, ali nam se pridružila kasnije na večeri i objećala nam da će nas odvjesti doma. Ovdje započinje još jedna dramatična priča ovog tjedna: dok smo na pešačkom prijelazu puštali pešaka, on je dobio briljantnu ideju i odlučio baciti nam kocku od kaldrme na vjetrobransko staklo i pobjegao. Obišli smo blok i našli ga kako šeta trgom. Onda je počela detektivska akcija. Hanička i Jirik su, glumeći prolaznike, uspjeli da stupe u neobvezujući razgovor sa osumnjičenim, satjerali ga u ugao i saznali ime, broj telefona, datum rođenja, pa čak napravili i par slika. Nakon što se ispričao sa njima – pobjegao je. U međuvremenu sam ja otišla u policiju. Na kraju smo sa nekoliko policajaca pročešljali sve klubove u ulici Stodolni, a onda do jutra sedjeli u policijskoj postaji u Masnoj ulici. Nikad ne bih povjerovala da može biti tako zabavno provesti petak navečer u policiji. Zanimljivo iskustvo. Još samo nekoliko dana i slijede mir i opuštanje. Ugodni blagdani! :-) ZuzKa
Back to Top
